Dobrodošli!
Uvod
Paradoks našeg vremena kroz povijest
Paradoks našeg vremena kroz povijest je,
da imamo veće zgrade, no kraće živce,
šire putove, no uža gledišta.
Trošimo više, no imamo manje; kupujemo više, no uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji; više pogodnosti, no manje vremena.
Imamo više diploma, no manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja;
više stručnjaka, a ipak više problema; više medicine, no manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno,
smijemo se premalo, vozimo prebrzo,
previše se ljutimo,
prekasno liježemo, ustajemo previše umorni,
čitamo premalo, televiziju gledamo previše,
i molimo se prerijetko.
Umnogostručili smo naše imutke, a smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, mrzimo prečesto.
Naučili smo kako preživljavati, ali ne i kako živjeti.
Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag,
no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda.
Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu.
Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari.
Očistili smo zrak, no zagadili dušu.
Svladali smo atom, ali ne i svoje predrasude.
Pišemo više, no učimo manje.
Planiramo više, no postižemo manje.
Naučili smo žuriti, no ne i čekati.
Proizvodimo sve više računala da bismo pohranili što više podataka,
da bismo proizveli više kopija nego ikad,
ali razgovaramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave,
velikih ljudi i sitnih karaktera,
brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani dviju plaća i više razvoda,
luksuznijih kuća i uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena,
moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela,
i tableta koje čine sve:
od stimuliranja, preko smirenja do ubijanja.
Ovo je vrijeme kada je mnogo toga u izlogu, a ničega u skladištu.
Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo,
i vrijeme kada možete odabrati da li će te ga podijeliti s nekim,
ili samo obrisati.
Zapamtite; provedite nešto vremena s vašim voljenima,
jer oni neće biti zauvijek tu.
Zapamtite; recite poneku ljubaznu riječ onome tko Vas gleda sa strahopoštovanjem,
jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj Vas,
jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem,
a ne stoji ništa.
Sjetite se reći "Volim te" Vašem partneru i Vašim voljenima,
no najviše od svega iskreno mislite tako.
Ako dolaze duboko iz tvog srca, poljubac i zagrljaj će zaliječiti svaku ranu.
Sjetite se držati se za ruke i njegovati te trenutke,jer jednoga dana te osobe više neće biti tu.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima.